Jedna od najupadljivijih odlika regije jeste slaba razuđenost obale (koeficijent razuđenosti je nešto manji od 3,0) izuzev Boke kotorske. Zbog južnijeg položaja i zatvorenog zaleđa to je najtopliji deo jadranskog primorja. Šest meseci godišnje srednje mesečne temperature vazduha su iznad 18 °C. Deo Crnogorskog primorja od Boke kotorske do reke Bojane karakteriše sitna razuđenost sa klasično izraženim klifovima, između kojih su formirani veći i manji zalivi, sa niskim i peskovitim obalama.
Ukupna dužina plaža je 52 km sa površinom oko 1,5 mil. m². Plaže se odlikuju različitim granulacijskim sastavom: od ulcinjske plaže duge 12 km, sa najsitnijom mogućom granulacijom, do plaže u Igalu sa granulacijom od 3—30 mm.
Srednje godišnje temperature i srednje temperature vegetacionog perioda omogućavaju gajenje ranog i kasnog povrća, limuna, narandži, maslina i drugih mediteranskih kultura.
Strmi planinski odseci u neposrednom zaleđu i specifičnosti istorijskih razvoja otežavali su saobraćajne, prirodne i kulturne veze sa zaleđem.